Gjergj Fishta
Albanski jezik (Gjuha shqipe)
Prevod/ përkthimi: Nikollë Berishaj
Kao letnje ptice žamor,
kad aprilsku zelen gazi;
kao slatki vjetra lahor,
kad latice ruže mazi;
k’o primorski talas blagi,
jakog groma strijela baš,
zemljotresa odjek jaki,
takav je albanski jezik naš.
Ah, njegove riječi slatkost,
tek rođene bebe sanak,
kao nadom puna svjetlost,
osmjeh kog' ne mori danak;
njegov odjek se osjeti;
poput Kerubima krila,
dok nebesa on preleti
u vječna kola što je svila.
Sin albanski nek je proklet,
što božanski jezik taj,
predaka nam lijepi zavjet ,
ne ostavlja u zavještaj;
nek onijemi, proklet bude
i taj što jezik božji kori
kad na drugom on bez nužde,
srameći se svoga, zbori.
Uz kolijevku sina svoga
mati albanski progovori,
štovat ćemo jednog Boga,
onog što nam život stvori;
i albanski rekoše nam
Albaniju Bog Albancima podari,
njom, dok svjetlosti bude plam,
naš potomak da gospodari.
Na albanskom najradije,
Života zore mi čusmo zov,
pjevali albanski smo najprije,
dok na leptire iđasmo u lov:
Pjesme o oružju, vjernom drugu,
u rukama Albanca što zanosno sinu,
dok junački život dade za otadžbinu.
Na tom jeziku i onaj Leka,
što carstva većeg svijet ne pamti,
i Kastriot će na jeziku tom
vojsci svojoj govoriti,
dok suncu nebo bude dom,
za junake će ponos biti.
Zato, Albanci, tako vam Boga,
Gegi, Toski, gradovi i brda,
ne odričite se jezika svoga,
on nek vam je vjera tvrda,
posvijetite mu svoja djela;
jer, dok vas jezik vaš još budi,
vaš će narod, zemlja i vjera
tuđoj čizmi da naudi.
Po jeziku cijeli svijet
vaš će narod prepoznati,
za Albance kakvi jeste,
za junake vas imati..
I zato, ako narod svoj volite,
brda, bregovi i Malesija
na mah svi sad uskliknite
jezikom svojim, živjela Albanija!
Zbogom (Lamtumirë)
prevod/përkthimi: Nikollë Berishaj
Zavičaju zbogom ostaj
na vidiku te nema više
huka bure, mora vapaj
val za valom barku njiše.
Ostavih sunca jarkog sjaj
daleko se izgubih ja
domovino zbogom ostaj
zbogom sve dok sunce sja
Zbogom hljebu sa pećnice
domu napuštam te ja
zbogom mati i sestrice
zbogom sve dok sunce sja.
Kad sjutrašnja moja zora
zračak sunca vidi bijeli
ko zna kol'ko kopna mora
od tebe će da me dijeli
O albanske gore mile
sunca gdje je ljepši sjaj
gdje junake rode vile
ljepoti gdje je pravi raj
Zaboravit vas nikad neću
gdje god bio ni na čas
dok budem kušao daška sreću
stalno ću pominjat vas!
